Proslov

višnja goljački

Uskrs je pred nama, i zaista se čini da većina ljudi treba nadu u uskrsnuće vrijednosti za koje se tradicijski opredjeljuju. Rekla bih, općenito, nadu u uljudbu, u ljudske vrijednosti na kojima počiva suvremena civilizacija, ma što to značilo. Jer, ono što se smatra civilizacijskim tekovinama, danas je poprilično ugroženo (sloboda govora, demokracija - zaštita manjina, pravo na život, vjerske slobode…). Sve se to proklamira, a onda u potaji gazi, ili se pak smatra da to vrijedi samo za vladajuće grupacije. Naši i njihovi, nama a ne njima itd… stalno je prisutno u društvima, ma tko bio na vlasti. I tako se stalno njiše klackalica u kojoj je cilj dohvatiti željenu poziciju: biti gore, a ne dolje. Najbolje se to vidi u našoj političkoj (ne)kulturi - nigdje uistinu sadržaja, nigdje čovjeka, samo, kako li ružne riječi- foteljaštvo! Izgubili smo bitno, ili kako bi naš premijer lijepo rekao fokus, a to je da treba napraviti kriterije i onda ih poštivati, napraviti prioritete i onda ih poštivati, napraviti zakone i onda ih poštivati…, a ne se nabacivati smeđim gomilicama jedni na druge. Nastala je neka zbrka u društvu i kao da svi voze u raznim smjerovima kao na onim azijskim prometnicama bez signalizacije… Kako doći na taj način do željenog cilja, kad vlada zbrka signalizacije, kakofonija optuživanja i iskrivljavanja činjenica, odsustvo zbiljske komunikacije i istinskog dijaloga. Sve je obojeno ideologijama, ili pak prikriveno lažnim izgovorima. Ogromna birokracija i činovnički mentalitet te korporacijski jaram ne dozvoljavaju nam da dišemo, da vidimo i da (is)kažemo svoje istinske potrebe… Ljudi bi najradije nekamo pobjegli, ali pobjeći se od sebe ne može, a mi smo slabi, izmoreni… Ipak, nije sve tako crno, treba samo zastati i vidjeti što je realnost, a što opsjenarstvo! Da, za to treba malo soli, ali ako se usmjerimo na ono što je uistinu bitno i pitamo se što je nama samima najvažnije - samo će se kazati!

 

Zato dragi naši, nemojte previše brinuti, to samo šteti! Nemojte živjeti u prošlosti, ali sjetite se kako su nas nekad veselile male stvari, a sad se svega u trenu zasitimo. Evo, i dandanas se sjećam jednog školskog izleta, i kako smo odmah u polasku u autobusu odmatali sendviče božanstvenog mirisa koji je mama spremila s ljubavlju…

 

U ovo uskršnje vrijeme pokušajte pogledati sebe očima stranca! I vidjet ćete da stvari stoje posve drugačije nego što mislite - vidjet ćete sve ono što imate, a ne što nemate!

 

Blagoslovljeni Vam bili blagdani!


 

 

 

Obavijesti i najave

Simetriks
Zaprešić online
Klub Zaprešićana
Grad Zaprešić
Akademij-art